Prazno koje to i nije
U petak je u Muzeju suvremene umjetnosti Istre, u okviru popratnog programa Pulskog filmskog festivala, otvorena zadnja ovogodišnja izložba, ''Prazno / Empty'' Zlatka Kopljara, umjetnika najpoznatijeg po performansima u kojima je na bijeloj maramici, odjeven u svečano odijelo, klečao ispred svjetskih umjetničkih i financijskih institucija. Izloženi su video radovi i instalacije, a atmosfera je nalikovala onoj sakralnog objekta, uz suzdržanu, sumornu glazbu, i svjetlosnim naglascima na samo četiri izložena rada.
Ravnateljica Ketrin Milićević Mijošek pozdravila je prisutne kazavši kako je Kopljar već ranije surađivao s Muzejem, a ovo je njegovo prvo samostalno predstavljanje. Prisutan je na domaćoj i međunarodnoj sceni datira još od 90-ih godina, a teme o kojima progovara značajne su i važne.
Riječ je prepustila kustosu Mladenu Lučiću, koji je opet otvorio predstavljanje šalom, rekavši posjetiteljima kako imaju sreće što su uspjeli doći na izložbu budući da je Kopljar poznat po tome što zatvara ulaze u muzeje. Aludirao je time na performans tijekom kojeg je na ulaz zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti postavio golemi betonski blok, čime je problematizirao odnos prema muzeju kao instituciji i progovorio o barijerama između umjetnika i institucija. S obzirom na to da je upoznat i sa stanjem u svjetskim institucijama (primjerice, izlagao je na Bijenalu u Sao Paolu), Lučić je dodao kako Kopljar propituje umjetnost i poziciju umjetnika u društvu, ulogu centara moći, korporacija, tržišta i maketinga u diktiranju trendova – prisjetivši okupljene na performanse u kojima je klečao pred centrima moći u Pekingu i Washingtonu - te kako je, iako je njegov umjetnički izraz minimalistički, vrlo ekspresivan po pitanju onoga što kroz svoj rad želi poručiti.
Zlatko Kopljar zahvalio se Muzeju i okupljenima na ukazanoj pažnji, te pojasnio kako naziv izložbe dolazi iz radova samih. Krenuo je od video rada K16, nastalog 2012. godine, u kojem se pitao što se to događa, kako se razmišlja i kako se živi u Hrvatskoj, na rubu Europe i zapadne misli. Rad K18 smatra bitnim jer je tu postigao puni krug, od stvaranja do razaranja entiteta kojega je sam stvorio, a u njemu se pita nije li posao umjetnika svakodnevno umjetnosti reći ''zbogom''. Radovi K20 Empty - Empty MoMA NY i Empty Tate Modern kao njihove umanjene verzije, makete - i K21 Random Empty - koji se sastoji od dva betonska bloka na postamentima - bave se odnosom prema institucijama. Dotaknuvši se pitanja materijalnosti rada, Kopljar je rekao kako je beton samo ljuštura, ono što ga omeđuje, dok je pravi sadržaj unutra, nematerijalan kao, primjerice, prostor između dvije osobe, a na nama je da se pitamo kakav je to sadržaj, što je unutra i koji smisao mu dajemo.
Ravnateljica MSUI-ja za kraj je čestitala autoru na izložbi, ali i na cjelokupnom radu, te zahvalila Festivalu i prisutnom umjetničkom ravnatelju Zlatku Vidačkoviću na suradnji, kao i Istarskoj županiji, Gradu Puli i Ministarstvu kulture na podršci.
