PETAK, 21. SRPNJA
JURICA PAVIČIĆ
Agape: Solidna, povremeno i nadahnuta drama s raspletom koji je mogao biti elegantniji.
DENIS DERK
Film Agape je film o ljudskoj čežnji i mukotrpnom putu prema samospoznaji.
IVAN ŽAKNIĆ
Agape - koliko god bi to bilo medijski atraktivno, Schmidtov treći dio društvene trilogije nije film o svećeničkoj pedofiliji, nego upravo o društvu i posljedicama pomahnitale netolerancije; nađe se tu i pokoji stereotip, no čini se kako smo stigli do faze zloduhih stereotipa pri čemu je prikaz mlađih generacija sklonih homofobiji i nasilju zastrašujući
DEAN SINOVČIĆ
Agape: Suspektna homoseksualno-pedofilska afera liberalnog svećenika rezultat je medijskog ludila i uličnih tračeva, ali Crkva i tada postupa ispravno i uklanja svećenika s dužnosti. Nimalo kontroverzan, Schmidtov film je u izvedbi solidan, a u poruci konzervativan.
TOMISLAV ČEGIR
Agape: Film o nekonvencionalnom svećeniku koji se ne može nositi s homoerotičnim tenzijama što dovodi do njegove degradacije podjednako secira suvremeno društvo kao i prestižnu temu, ali u izvedbi iskusnoga autora izbjegava senzacionalizam i približava se tematski sličnim djelima poput primjerice "Sumnje" Johna Patricka Shanleya.
ČETVRTAK, 20. SRPNJA
JURICA PAVIČIĆ
Mrtve ribe
Film koji ima povremenih lijepih iskri, ali ga nerijetko opterećuje nametljiva metaforičnost i "crtanje" poante.
Ustav Republike Hrvatske
Politički "high concept" koji spretno izbjegava tipičnu boljeticu "high concepta": ne splasne onda kad potroši središnju dosjetku.
MATE ĆURIĆ
Mrtve ribe
Milić je doslovno skenirao Mlakića i tako tko god nije čitao roman (priče) sada može reći da jest i da nisu loše, a film je samo pomogao u toj vizualnoj transformaciji. A gdje je Milićevo čitanje u kojemu bi pucnjava bila stvarna, a ne psihološki potisnuta, šakanje u lice, a ne u autogume i na kraju poeziju bi zamijenio prozom ili dramom.
Ustav Republike Hrvatske
Čini mi se da se ona prava priča o prihvaćanju Vjekoslava, odnosno Katarine (fantastičnog Nebojše Glogovca) na putu do tolerantne svakodnevnice zaplela u začaranoj mreži politike, baš kao i sama kulikularna reforma na koju se neki žale da je malo Domovinska, a drugi pak da je previše Nostalgična.
DEAN SINOVČIĆ
Ustav Republike Hrvatske
Vještim korištenjem društveno-političkog stanja i još vještijim manipuliranjem stereotipima Tomić i Grlić pokazali su se filmskim maherima ali tajna uspjeha ove odlične crne komedije leži u briljantnim ulogama Glogovca, Aćimovića i Ksenije Marinković.
Mrtve ribe
Duh Jima Jarmuscha ušao je u Kristijana Milića koji je njegovu vizualnu poetiku i storytelling prenio u Hercegovinu, ali dok je režija na razini američkog kolege, scenarij ipak kaska, točno onoliko koliko je potrebno da ovaj film ne nazovemo vrhunskim.
DENIS DERK
Mrtve ribe su poput broda koji je prepun sadržaja, ali nije usidren.
Ustav Republike Hrvatske je suptilna tragikomedija koja afirmira različitost i apsurd.
TOMISLAV ČEGIR
Mrtve ribe
Dok izvrsna diskolorirana fotografija dosljedno ocrtava poslijeratnu pustoš kao i unutarnje rane koje ne zacjeljuju, film s percepcijom dvadesetak likova- od kojih barem četvrtina nije bila i nužno potrebna jer ne pridonosi bitno dramaturškoj okosnici- ostao je naposljetku i bez jasno definiranog svršetka čime je umanjena i njegova snaga.
Ustav Republike Hrvatske
Djelo zrelog filmskog autora, precizne redateljske izvedbe, prigušene tjeskobe i kvalitetnih glumačkih dosega, s lakoćom prevladava bilo kakvu mogućnost klišeja o bremenu Drugoga svjetskog rata i nacionalnih odnosa, a i razrada homoseksualnosti središnjega lika daleko je od površne.
IVAN ŽAKNIĆ
Mrtve ribe (Kristijan Milić) - hrvatski majstor žanrovskog odlučio se opet na suradnju s Mlakićem i razlomljenu narativnu strukturu s gotovo tridesetak likova; film o mrtvim ribama i mrtvim krajolicima, umirućim slonovima čiji su sprovodi jedina prilika za međunacionalno druženje; o ždralovima koji lete negdje drugdje; nisu sve epizode jednako zaokružene, no u održavanju napetosti prijetećih pušaka koje će opaliti i mina na koje će netko nagaziti, Milić opet dokazuje svoju izvrsnost
Ustav Republike Hrvatske (Rajko Grlić) - kao što znamo još jedna suradnja Grlića i Tomića nije se izrodila u komediju, nego u dramu s jakim političkim nabojom gdje su pitanje većine i manjine potpuno pervertirani.
SRIJEDA, 19. SRPNJA
JURICA PAVIČIĆ
NE GLEDAJ MI U PIJAT
Izvanredna slika Mediterana u eri skršenog patrijarhata. Po meni, najbolji hrvatski film u ovoj dekadi.
UZBUNA NA ZELENOM VRHU
Nakon neuvjerljivog vijuganja, serijal o Koku vratio se izvornoj publici- djeci. Ujedno, našao je i dosad najuvjerljiviju redateljicu.
MATE ČURIĆ
Uzbuna na Zelenom Vrhu:
Umjesto smiješnih doskočica s iznenadnim gostima u i iz mraka, naglim upadima u nezgodne situacije, neobuzdanog smijeha, ili sramežljivog zavođenja, osjećaj je kao da vam stoji na ekranu upozorenje – nije dozvoljeno mlađim od 12 godina - a baš je njima namijenjeno.
Ne gledaj mi u pijat:
Ja u ovom trenutku ne vidim jasniju i bolje obrađenu poruku hrvatskoj sadašnjici od ove. Hana Jušić je u hrvatski film unijela ono što je Claire Denis dala francuskom filmu, a obje Mediteranu, afirmirajući Marseilles naspram Pariza, odnosno Šibenik vis a vis Zagreba
DEAN SINOVČIĆ
Uzbuna na Zelenom vrhu: Kao film koji ima mlađe generacije kao ciljanu publiku, film ispunjava ono najvažnije - suspens koji im je shvatljiv, dječju glumu koja ne treba biti akademska i obiteljsko okruženje koje im je blisko - što je dovoljno za raspirivanje mašte kod mlađih gledatelja.
Ne gledaj mi u pijat: Tužan, duboko uznemirujuć i kirurški precizan u opisu tradicionalističkog načina života siromašne obitelji u Dalmaciji, pri čemu Hana Jušić savršeno prikazuje emotivno ropstvo glavne junakinje koju glumi Mia Petričević, a koja mora dobiti Zlatnu arenu za najbolju žensku ulogu, inače će se žiri gadno osramotiti.
IVAN ŽAKNIĆ
Uzbuna na Zelenom vrhu (Čejen Černić) - već uvodna horor scena i "kružno" predstavljanje Kokove družine naznačavaju o čemu je riječ; Čejen Černić snimila je najbolju epizoda serijala kojemu je nažalost došao kraj
Ne gledaj mi u pijat (Hana Jušić) - u svom zakašnjelom debiju, Hana Jušić nam šalje "prljavo" režiranu i minuciozno snimljenu razglednicu s Mediterana kakav će uvijek biti. Znali smo i prije festivala - imamo favorita!
DENIS DERK
Uzbuna na Zelenom vrhu kompletni je užitak kako za djecu, tako i za odrasle
Ne gledaj mi u pijat začudni je prikaz mračne strane hrvatskog domoljubnog trijumfalizma
TOMISLAV ČEGIR
UZBUNA NA ZELENOM VRHU
Iako možda ne i vrhunskim, ovaj prequel ali i zadnji film serijala o Koku, kvalitetno je ostvarenje nostalgičnoga okusa i visokoga emocionalnog dosega u završnici pa je nesumnjivo bitan i u okvirima naslijeđa hrvatskoga dječjega filma.
NE GLEDAJ MI U PIJAT
Sa zamalo besprijekornim scenarijem i redateljskom izvedbom, posrijedi je intenzivan, često bolan i vrlo precizan prikaz otuđenosti obitelji, društva kao i same protagonistice čija usamljenost postaje i univerzalna.
UTORAK, 18. SRPNJA
DEAN SINOVČIĆ
Kratki izlet: Metafizičan i pun magične ljetne atmosfere, pri čemu se redatelj Bezinović ne boji prikazati vrludanje grupe mladih po Istri i njihovo polagano nestajanje kao igru između realnog i nadrealnog. To što i Bezinović u nekim trenucima vrluda sa scenarijem nećemo mu osobito zamjeriti zbog mladosti i neiskustva, a na račun potencijala koji je iskazao ovim filmom.
Anka: Hrabrosti Aćimoviću kao redatelju nikada nije nedostajalo, pa i pri odluci da snimi dječji film za odrasle koji je ujedno i ozbiljan film za djecu, a sve to garnira angažmanom Erica Cantone. Žanrovski mu se to isplatilo, iako Cantona nije naidealniji odabir.
JURICA PAVIČIĆ
Kratki izlet - Zanimljiv susret "izgubljene generacije" 60-ih i one današnje. Najbolji od niskobudžetskih off-projekata na ovogodišnjoj Puli.
Anka - To je film koji ima i priču, i produkciju, i trikove, i glamur. Ali, jedna stvar fali: kompetentni režiser.
DENIS DERK
Kratki izlet je art film koji dokumentarističkim sredstvima detektira istarsku današnjicu, ali i portretira mladu generaciju.
Anka je šarmantna andersenovska bajka sa zanimljivom glumačkom podjelom i uzornim scenskim efektima iz koje ipak treba izdvojiti Cvitu Viljac u naslovnoj ulozi.
IVAN ŽAKNIĆ
Kratki izlet (Igor Bezinović) - iako njime samo motiviran, Bezinović od Šoljanova izvornika baštini ich-formu, Roka "kojeg čuvaju bogovi" i mitsku Gradinu što je, uz preciznu režiju, glumačke izvedbe i izvrstan omjer unutar hibridnog, dovoljno za vrhunac dosadašnjeg toka festivala.
Anka (Dejan Aćimović) - unatoč svim redateljskim i glumačkim nezgrapnostima, Dejan i Tatjana Aćimović napravili su solidan posao adaptirajući pomalo netipičan Lovrakov roman koji se odvija uoči Velikog rata pa bismo "Anku" - i zbog ubačenih čudovišnih stvorenja piščeva rodnog kraja - preuzetno mogli proglasiti razvodnjenom verzijom "Panova labirinta", ali ni to joj ne bi bilo dostatno da ugleda svjetla i mrak Arene
TOMISLAV ČEGIR
Kratki izlet - Uz često prijeteći ugođaj, odnos likova i prirodnoga okružja, kao i razvidan osjećaj za vizualno, snažan oslonac o izvanprizorne komentare i ponešto praznoga hoda pokrilo je razvoj niza zanimljivih likova i upečatljive filmske cjeline.
Anka - Autorov novi iskorak u žanrovsko, ovom prigodom u fantastično, prožima povijesno zaleđe i socijalne elemente, ali naposljetku zbog neodlučnosti u raspletu ne postiže i punu dramaturšku snagu.
PONEDJELJAK, 17. SRPNJA
DEAN SINOVČIĆ
Zbog tebe: Jurkasov debi zaslužuje peticu iz zalaganja, četvorku iz poznavanja filmske kulture, trojku iz režije i dvojku iz glume.
Fuck Off I Love You: U svom drugom filmu Jurkas pokazuje napredak u režiji i vlastitoj glumi, ali scenarij, koji se sastoji od vinjeta o muško-ženskim odnosima, izgleda kao da ga je napisao sljedbenik Brune Šimleše.
DENIS DERK
Film Fuck off i love you ostvarenje je muškog sna jer je redatelj izabrao sebe za glavnog glumca te potpisao i scenarij po kojem uživa u ponajljepšim glumicama regije.
Film Zbog tebe na mahove je izrazito duhovit i protočan zbir nekoliko urbanih kratkih priča u kojima se autor otvoreno divi Urbanu i Korani Serdarević.
MATE ČURIĆ
Jurkasa kamera voli, bolje izgleda ispred nego iza nje, ali cijeli ovaj pičvajz se čini kao neki casting (žao mi jer nemam neku domaću riječ) iz kojega bi se možda izrodili likovi za neku tv-radnju. Zapravo je Jurkasa i ostale trebalo zadržati u ovoj kratkoj formi pa da se bruse, a ne ih odmah u Arenu kao zvijezde.
IVAN ŽAKNIĆ
Fuck Off I Love You/Zbog tebe: Jurkasov eklektični spoj egocentrizma, pop-kulture, nabrijanog soundtracka i opsjednutosti estradnim zvijezdama ponekad nas može i zavarati, ali nikad toliko da bismo zaboravili koliko površnosti stoji iza svega ili da bi nam promaklo ključno pitanje: gdje je tu film?
TOMISLAV ČEGIR
Fuck Off I love You: Nedostatak autorske samokontrole glavnim je uzrokom što potencijalno kvalitetan postmodernistički film o muško-ženskim odnosima nije postigao i više vrijednosti.
Zbog tebe: Strukturiran u sedam priča i sa žanrovskim rasponom od romantične drame preko drame do komedije apsurda, film je zahtijevao znatno više stvaralačke discipline i autorskoga iskustva da bi bio uspješniji.
JURICA PAVIČIĆ
FUCK OFF I LOVE YOU
Pretenciozna svaštara u koju je utrpano puno, a produbljeno ništa.
ZBOG TEBE
To je ono što Englezi zovu "navel gazing": niz vinjeta o ničemu s lošim dijalozima i banalnim krizama.
NEDJELJA, 16. SRPNJA
DENIS DERK, Večernji list
Goran je jezoviti psihološki triler sa iznimnom glazbom, fotografijom, glumom i nadasve suvislim scenarijem.
JURICA PAVIČIĆ
Goran je triler zanimljive premise koji se prema kraju scenaristički raspadne.
DEAN SINOVČIĆ, Nacional
Nevio Marasović baštini ono najbolje od braće Coen i filma Fargo, ne samo snježni krajolik već i ridikuloznost likova, apsurdnost situacije, inteligentan zaplet i krvavi rasplet, čime pokazuje da je uvijek dobro učiti od najboljih, čak i u slučaju kada ga se, tu i tamo, ulovi u prepisivanju.
TOMISLAV ČEGIR, Filmovi.hr i Vijenac
Uz uspješnu glumu, vrsnu filmsku fotografiju i evokativnu glazbu, ali i povremene nedosljednosti u scenariju i ne sasvim potpunu redateljsku konzistentnost, egzistencijalna drama Goran ne zazire od eksplicitnih iskaza spolnih odnosa ili nasilja te u završnici eksplodira u krvavom obračunu.
IVAN ŽAKNIĆ, Hrvatski radio
Propagandno upakiran u ruho skandinavskih trilera ili hrvatske inačice "Farga", Goran je zapravo tragedija u kojoj efektno prikazano ludilo glavnog lika skončava u neuvjerljivom, no žanrovski dosljednom finalnom krvoproliću.
MATE ČURIĆ
Goran je udahnuo je filmsku draž Gorskog kotara, kojega se sjećamo na ekranu kao scenografije u partizanskim krijesovima, a vidjesmo da može biti pravi Fargo i idealna scenografija za hladno – tople društvene frustracije. U filmu otkrivamo svu surovost lažnog prijateljstva, očinskog nerazumijevanja, bračne nevjere, lažne ljubavi, prikrivene seksualnosti i kao po ključu, bez milosti ali iskreno, svatko dobije svoju dozu kazne. Marasović je svojim trećim igranim filmom potvrdio ulogu jednog od najnadarenijih mladih hrvatskih autora, što se najbolje vidi u nekoliko kadrova – u samo dva kadra je sažeo cijelu priču postavljanjem i zaključavanjem brave na improviziranoj sauni.
SUBOTA, 15.SRPNJA
DENIS DERK, Večernji list
Lavina je uspjela obiteljska komedija s odličnom glumom i slojevitim porukama.
ZG80 je film o marginalcima čiji su stavovi postali ideološki mainstream.
JURICA PAVIČIĆ, Jutarnji list
Lavina je zbilja grozan film, neduhovit i lišen zrna ukusa.
ZG80 je film koji glorificira vucibatine, a nažalost mu nedostaje senzibiliteta za nogometnu mitologiju.
TOMISLAV ČEGIR, Filmovi.hr i Vijenac
Uz dobru glumu i niz redateljskih stilizacija, film Lavina Stanislava Tomića je zanimljiva, duhovita, iako ne i sasvim cjelovita komedija.
Iako svojevrsni prednastavak Metastaza, film ZG80 je samosvojno djelo, dinamični i duhoviti prikaz navijačke supkulture i međunacionalnih razmirica u predvečerje raspada socijalističke Jugoslavije i Domovinskoga rata.
DEAN SINOVČIĆ, Nacional
Lavina - Stanislav Tomić u nekoliko scena dokazuje da nesumnjivo ima smisla za režiju kvalitetne komedije apsurda, ali neke nepoznate sile odvukle su ga u smjeru pretežno plitkog i prvoloptaškog humora.
ZG80 - Prednastavak Metastaza pati od viška loših do osrednjih štoseva i anegdota te od manjka bilo kakve analize socijalnih i političkih događaja koji su uvjetovali nastanak BBB-a.
IVAN ŽAKNIĆ, Hrvatski radio
Lavina - Iako je koncepcijski potentna, a tematski libertinski počiva na kaotičnom kretanju kromosoma koji mogu prevagnuti gore-dolje ili lijevo-desno, Tomićeva komedija, nažalost, nije više od onoga što i jest u svojoj biti - proširena epizoda sit-coma na koju je nakalemljen dugometražni film.
ZG 80 - Šeregijeva akcijska komedija počiva na mitologiziranom razdoblju ovoprostorne navijačke supkulture, ima šarma, dinamično je režirana, no od svega ipak je najzanimljiviji razvojni put jednog od najznačajnijih negativaca suvremenog hrvatskog filma, a to je, naravno Krpa, u ZG 80 tek notorni huligan, u Metastazama istinski sociopat.
MATE ČURIĆ, Glas Istre
Komplikacija u Lavini Stanislava Tomića je takva da vam ne padne napamet zasmijati se, a sve ostalo je potraga za zrncem nekog opravdanja, recimo zašto dobra Borkova gluma, ili Ugrinova uloga Lidije moraju biti žrtva njihovoj dobroti, pa je čak i Matavulj ispao korektan s maskom na licu kao da ga muči zatvor.
Bojim se da je ova navijačka priča ZG80 Igora Šeregija o navijačima pala u krivo vrijeme – nikome nisu potrebni. Politici jer ih više ne može okupiti niti da stanu u dvije marice, bez obzira što mrze Mamiće, Šukere a nogomet nam nikada bolji; klubovima jer su postali uteg zbog kojega su kažnjeni, a javnost sve više uviđa da huligan ostaje huligan i da mu je to zapravo jedina prava uloga - ucjenjivati gradske vlasti, pjevati iste one zadomspremšice, crtati svastikašice i razbijati gdje stignu, dok im opet ne smisle neku važnu ulogu u ideološki zahvalnoj državi-regionu-temi.
