U sklopu programa Pula PROfessional na 63. Pulskom filmskom festivalu, 10. je srpnja u Hrvatskoj gospodarskoj komori održan okrugli stol Žene u europskom i hrvatskom filmu. Na stolu je predstavljeno istraživanje Gdje su europske redateljice? Europske ženske audiovizualne mreže (EWA) provedeno u suradnji s filmskim fondovima i sveučilištima u sedam europskih zemalja: Austriji, Francuskoj, Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji. Istraživanje su predstavile Holly Aylett, voditeljica istraživanja i članica EWA-e i Sanja Ravlić, bivša predstavnica Hrvatske u Eurimagesu i predsjednica njihove radne grupe za rodnu jednakopravnost. Na stolu je sudjelovala i hrvatska producentica Ankica Jurić Tilić, a raspravu je moderirao Boško Picula.

Istraživanje, odnosno dvogodišnja studija i komparativna analiza, bila je motivirana i dalje iznenađujuće snažnom marginalizacijom redateljica u filmskoj industriji unatoč inicijativama i izraženijom osjetljivosti na nedostatak rodne jednakosti u industriji u posljednjih par godina. Rezultati ukazuju na značajnu podzastupljenost redateljica u svim fazama proizvodnje i distribucije audiovizualnih djela: žene su režirale tek jedan od pet filmova u sedam europskih zemalja čije su kinematografije obuhvaćenih ovim istraživanjem (21%), a od ukupnih sredstva za financiranje filmova, 16% odlazi redateljicama. Vidljiv je nerazmjer ustanovljen i u broju diplomiranih redateljica (44%) u odnosu na one koje rade u audiovizualnoj umjetnosti (24%). Holly Aylett ističe kako je djelomični uzrok začarani krug u reprezentaciji slike žene redateljice: redatelja se najčešće percipira i prezentira kroz lik muškarca te takva ideja postaje javno mišljenje koja u konačnici rezultira njezinim prihvaćanjem u industriji i djelovanju u skladu s takvom reprezentacijom.

Sanja Ravlić je predstavila situaciju unutar nacionalnih okvira – od 1991. do 2007. je u Hrvatskoj snimljeno 105 dugometražnih filmova, a od toga su samo 4 režirale žene. Ono što je naglašeno jest pozitivni i rastući trend rodne zastupljenosti u hrvatskoj filmskoj industriji u posljednjih osam godina. Ravlić ističe kako je to uvelike uvjetovano osnivanjem Hrvatskog audivizualnog centra te zakonskom obvezom sufinanciranja debitantskih filmova. Od 2008. se godine postotak od žena režiranih filmova povisio s 4% na 16% te se sada treba pobrinuti kako održati i dalje potencirati ovaj rastući hrvatski trend koji je trenutno u skladu s europskim trendom.

U raspravama o mogućim strategijama financiranja i osiguravanja sredstava, i često se referirajući na švedski model financiranja (tzv. kvota 50-50 do 2020. godine), Hrvoje Hribar, predsjednik HAVC-a, komentira: Moja je privilegija što mogu reći da smo zastupnici pro-ženske politike, no mi to nismo radili kako bi povećali broj žena u industriji, nego kako bismo poboljšali hrvatsku kinematografiju. 

Ravlić je dalje ističe kako je studija dostupna te osim svojeg komparativnog djela, ona donosi i nacionalne izvještaje svih sedam država. Također, najavljuje i nastavak ove zasad ipak samo informativne rasprave. U Zagrebu ćemo najesen, u sklopu Zagrebačkog filmskog festivala, organizirati jedan puno veći okrugli stol na koji bismo pozvali i sudionike iz audiovizualnog sektora jer Studija ne donosi samo činjenične podatke o položaju redateljica u europskom filmu i njihovim karijerama već i petnaestak preporuka onima koji se bave definiranjem politika rodne jednakopravnosti u zemlji. naglašava Ravlić

Dok je god nejednakosti, ovakvi se skupovi i rasprave trebaju i dalje voditi kako bi se prešlo u konkretniju akciju, složili su se svi sudionici. Osim razrađivanja modela financiranja i uključivanja institucija u dijalog o ovoj tematici, treba povećati vidljivost žena u industriji na svim razinama te krenuti od obrazovanja i pristupa samoj kinematografiji.

Trebamo zapamtiti da žene čine pola Industrije, i da moramo nastaviti ići naprijed zaključila je Holly Aylett.