logo mob crni

logo crni
logo crni
T Logo 3c p DE
logo filmofeel 2017

app store ikona google play ikona

Prijavi se na newsletter

 

Blog mladih filmofila

Kritike i opažanja mladih filmofila

Tardozzi poletio visoko

Premijera kratkometražnog filma Siguran let scenarista i redatelja Alda Tardozzija održala se u pulskoj Areni u sklopu programa Kratka Pula, kao posve prikladna uvertira dugometražnom filmu "Kratki izlet" Igora Bezinovića. Zabavna obiteljska komedija s prstohvatom romantike koja se, na svu sreću, ne pretvara u dramu.

"U Americi to svi rade", kaže Višnja (Lana Barić) svom mužu Zdravku (Bojan Navojec), ne shvaćajući u čemu je problem. No, problem je itekako nastao kad je odlučila razdvojiti mnogobrojnu obitelj na dva različita leta za Australiju. Zdravkova sestra se udaje i cijela obitelj uz proširene članove planira uzbudljivo putovanje, a jedino je Višnja zapela za ideju da treba paziti na obiteljsku sigurnost – za "ne-daj-Bože" slučaj da se jedan avion sruši, barem neće cijela obitelj poginuti.

Unatoč obilnoj količini crnog humora na kojem počiva zaplet ove komedije, nema prelaženja u zonu pretjerane morbidnosti, te pruža plodno tlo za nadahnute dijaloge i dosjetljive opaske. Dramaturški je dio sjajno odrađen, a Tardozzi ne oskudijeva ni u području inspirativne i vizualno dopadljive režije. Koristi se izrazito čistim kadrovima, pazeći na malu dubinsku oštrinu, te statičnom kamerom uz česte krupne i blize kadrove članova obitelji u tijeku burne rasprave oko rasporeda sjedenja, i postepenim udaljavanjem/približavanjem kamere u skladu s intenzitetom događajnosti. U montažnom i režijskom smislu, zanimljiv je postupak odabira planova i usklađivanja s trenutno prikazanim emocijama – dok su supružnici tek na početku gorljive svađe, još uvijek su u krupnom dvoplanu, no svakim povratkom na njih dvoje, kamera je sve udaljenija, što odražava njihovu međusobnu razdvojenost u emocionalnom smislu. Pozadinska glazba izvrsno ocrtava klasičan potpis komedije.

Likovi nisu svedeni na puke karikature, kao što zna biti čest slučaj u nastojanju da se pojača humorističan dojam, već u svojoj ozbiljnosti i karakternim razlikama pružaju čvrst uporanj za dobar, neisforsirani humor. Tardozzi uspješno izbjegava tu zamku i ne podliježe podcrtavanju publici, prepuštajući tako gledateljima da sami prepoznaju komične elemente unutar dobro postavljene premise. U međuvremenu, isplivaju na površinu i potisnuti problemi supružnika, koji utječu na sve prisutne, no na svu sreću film ne otpliva u more drame, već zadrži romantičan prizvuk.

Poseban dojam ostavlja Bruno Mašić, odlično utjelovivši dječaka Nou – duboko zabrinutog za potencijalnu skorašnju smrt u avionskoj nesreći. Upravo iz te njegove djetinje naivnosti i ozbiljnosti proizlazi najvećim dijelom razlog za često izazivanje iskrenog smijeha u publici. Doduše, postavlja se pitanje nisu li djeca sama po sebi uvijek savršeni protagonisti u ovakvom slučaju jer ipak najlakše mogu dočarati tu simpatičnost i prirodnu karizmatičnost kod zahtjevnih izvedbi u konfuznim humorističnim situacijama. Ipak, ostatak glumačke postave također je majstorski uronio u svoje uloge.

Razdvajanje obitelji da bi se barem jedan dio spasio ako se drugom nešto dogodi, podsjeća i na korijene takve prakse još iz ratnih vremena, kada je bila standardna praksa da određeni članovi ostanu doma, dok ostali iskušavaju svoju sreću u nesigurnim putevima izbjeglištva. Za hrvatsku kinematografiju bi bilo poželjno da se zadrži ova praksa stvaranja dobrih komedija, jer publika to svakako treba, a i zaslužuje.

Podijeli ovaj članak:

282 Hits

Rijetko viđena dobra i nepretenciozna komedija kratkog metra

Kratkometražni igrani film 'Crveno' redatelja Tome Waszarowa, bugarski film nastao i u hrvatskoj manjinskoj koprodukciji, donosi neočekivani dašak osvježenja.

Prikazan je u sklopu programa Kratka Pula, zajedno u bloku s poprilično tmurnim ostvarenjima poput 'Po čovika', 'Med i mliko', 'Plavi Petar', te 'Čokoladno jaje'. S obzirom da svaki od navedenih filmova karakterizira korištenje ispranih boja hladnih tonova, početak prikazivanja nije djelovao obećavajuće – navodeći gledatelje na zaključak da se radi o još jednoj u nizu tjeskobnih priča. Autorska odluka odabira užeg formata slike, kao i nerijetko uskih kadrova, sugerira određenu dozu klaustrofobičnosti, dok glavni lik vozača autobusa u početnoj sekvenci ostavlja dojam nezadovoljne i nesretne osobe. Korištenjem kamere iz ruke i suptilnih švenkova među likovima ostvaruje se dinamika radnje i izvrsno obuhvaća slojevitost događaja u malom prostoru.

Zanimljiva premisa filma o (ne)poštivanju pravila započinje poticajnim događajem u vidu pokvarenog semafora, jedinog u malom gradu, i do granica apsurda poslušnim vozačem, koji odbija pokrenuti autobus dok se ne upali zeleno svjetlo jer bi to bilo "protiv pravila". Zajedno s nekoliko zarobljenih živopisnih putnika – dobili smo savršeni recept za postepeno gradiranje humorističnih situacija.

Autori ovu komediju navodno opisuju kao 'film ceste koji zapne na prvom križanju'. I doista, pravo putovanje se zapravo događa unutar skučenog, zatvorenog autobusa koji stoji na mjestu. Scena u kojoj bakica na kolima koja vuče konj prođe pored njih, podcrtava očaj putnika i želju za dovršetkom putovanja, ali i apsurdnost situacije. U svijetu u kojem je i inače diskutabilno bezrezervno vjerovanje u red i zakon, postavlja se pitanje mora li se uvijek i svugdje slijepo slijediti pravila. Da bi ironija bila tim veća, ova situacija prouzrokuje niz problema čak i s lokalnom policijom.

Waszarow nas vješto involvira u priče srčanih likova, vrlo uvjerljivo utjelovljenih i nimalo izvještačenih. Također se to odnosi na smisao za humor – ne poseže se za jeftinim i vulgarnim, a opet tako često korištenim forama. Smijeh izazivaju sasvim jednostavni i nepretenciozni postupci likova, čime se postiže svojevrstan osjećaj lakoće. Komedija kakva bi i trebala biti, u svom najboljem svjetlu, te dokaz da i kratkometražni filmovi mogu opravdano težiti uspjehu u tom žanru.

Unatoč prvotnim pretpostavkama o atmosferi filma prožetoj hladnijim tonovima, postepeno se otkriva da je zapravo jedna topla priča o međuljudskim odnosima zapakirana u naizgled površan zaplet. Čak i dojam hladnoće slike pred kraj filma biva jedva primjetno zamijenjen toplijim nijansama. Intenzitet i gradacija su u svakom smislu – i na vizualnoj i na događajnoj razini – apsolutno majstorski pogođeni.

Potvrda da pohvale zasluženo idu filmu 'Crveno' dolazi i u obliku nagrade publike na Međunarodnom festivalu kratkometražnog filma u Palm Springsu, održanim od 20. do 26. lipnja. Pa tako nije bilo nimalo iznenađujuće što je osvojio i gledatelje na Pula film festivalu, koji su ga nagradili iskrenim, nimalo "reda-radi" pljeskom. 

Podijeli ovaj članak:

202 Hits

T Logo 3c p DE

logo filmofeel 2017


app store ikona google play ikona

Prijavi se na newsletter

 
image

Lokacije

14 festivalskih lokacija

Opširnije
predsjednica hr

Min kulture logo

GRAD PULA LOGO

zupanijodjelzakulturu

pulaplus