U nedjelju je u Multimedijalnom centru Luka otvoren Cinemaniac > Misliti film 2017., izložba koja se od 2002. godine realizira u sklopu Pulskog filmskog festivala i posvećena je odnosu filma, pokretnih slika i suvremene umjetnosti, a ove se godine bavi odnosom televizije i video umjetnosti.
Kustosica Branka Benčić pozdravila je publiku i napomenula kako se izložba sastoji od tri cjeline: Video Televizija Anticipacija sadrži povijesni pregled izlože s antologijskim radovima umjetnika od kojih su učili ne samo kritičari i kustosi, nego i mlađi umjetnici, a radi se o radovima Sanje Iveković ''Slatko nasilje'' iz 1974. i ''Osobni rezovi'' iz 1982. godine u kojima promišlja odnos medija, oglašivača, politike, ideologije i svakodnevnog života, ili radovima Dalibora Martinisa, Ivana Faktora i Toma Gotovca. Oni otvaraju prostor za promišljanje televizije i video umjetnosti od samih početaka savladavanja medija, a tu su i recentni radovi Dubravke Sekulić, Zhela i Apsolutno.
Desktop Cinema: digitalni narativi i postinternet art bavi se prostorom Interneta i kompjuterski generirane slike, koji oblikuje ne samo estetiku, nego i sasvim novi vizualni jezik kojeg su umjetnici prisvojili. Tu je rad umjetnika Kevina B. Leeja Transformers: The Premake iz 2014. koji se, nakon filmskog prikazivanja u okviru Berlinalea i Rotterdama, u Puli prvi put predstavlja u galerijskom kontekstu, kao instalacija koja reprezentira golemi ekran, a rad je nastao kad je autor prisustvovao snimanju blockbustera iz naziva u Chicagu. Radi se o metanarativu o kinematografskoj produkciji, cirkulaciji i dostavi u eri kada su lokacije, rasporedi i detalji sa snimanja dostupni javnosti i svatko svoje materijale može postaviti na Internet.
Druga kustosica Desktop Cinema Miriam de Rosa okupljenima se obratila na talijanskom jeziku, rekavši kako ova skromna, ali vrlo zanimljiva zbirka predstavlja promišljanje postdigitalne estetike u kojoj se korištenjem ekrana kreira suvremenost. Pojasnila je kako se radovi Susanne Flock naslanjanju na estetiku specijalnih efekata s jedne, te estetitku ''scrollanja'' i kontinuitet pokreta u koji smo uronjeni korištenjem mobilnih tehnologija s druge strane. Tekst Felixa Guattarija, francuskog filozofa, psihoanalitičara i predvodnika antipsihijatrijskog pokreta 60-ih i 70-ih godina 20.st., projiciran na zidu kod ulaza u Galeriju Aneks, postavljen je kako bi se dodatno pojasnila kustoska koncepcija.
Branka Benčić predstavila je zadnji segment izložbe. Radi se o vizualno i koncepcijski vrlo atraktivnom sadržaju, projektu Nove Kolekcije Hrvatske radiotelevizije, a koji je usmjeren na umjetničku produkciju budući da muzeji, galerije i relevantne institucije nemaju mogućnosti producirati i realizirati umjetničke radove. U ovoj sezoni HRT je producirao radove pet umjetnika, a to su Ana Hušman i Žižić/Kožul (osobno su prisustvovali na izložbi), Dalibor Martinis, Tomislav Šoban i Lightune G. Autor i producent je Tomislav Pulić, a kustosi Branka Benčić i Vladislav Knežević.
Benčić je prepustila riječ Vlatki Kolarović koja je vodila emisije u sklopu koje su se navedeni radovi prezentirali, a Kolarović je napomenula kako je ovo jedan od mogućih puteva razvoja televizije, te kako je ideja nastala davno, kada je Treći program HRT-a tek nastajao. U to je vrijeme televizija imala sluh za ideje koje su djelovale gotovo egzotično, a nije ponudila samo svoje produkcijske uvjete (studije, arhive, znanje, mogućnosto režije), već i simbolički prostor i kontekst, budući da je nakon Sanje Iveković, Gorana Trbuljaka, Dalibora Martinisa i ostalih teško ponuditi nešto novo i promišljati televizijski medij u novom okruženju te biti još uvijek aktualan i atraktivan. Nastali radovi mogu biti prikazivani i na televiziji i u galerijskim prostorima, a potencijalno su vrlo zanimljivi i kao kinotečni program. Dobra je vijest također što će HRT prikazivati i drugi ciklus u kojem se nalaze radovi Marka Tadića, kolaborativne izvedbene skupine BADco. i drugih, na što su vrlo ponosni, te Kolarović smatra kako se radi o jednom o možda najvrjednijih medijskih projekata posljednih godina.
Branka Benčić za kraj se zahvalila Festivalu što im svake godine omogućuje prostor da zajednički proširuju prostor filmskog mišljenja, HDLUI-ju na pomoći pri realizaciji izložbe, te Matiji Debeljuhu i Miru Ploju.
