logo mob crni

logo crni
logo crni
T Logo 3c p DE
logo filmofeel 2017

app store ikona google play ikona

Newsletter subscription

 

Blog mladih filmofila

Kritike i opažanja mladih filmofila

Ivan-Goran Vitez: Narodni heroj Ljiljan Vidić, 2016.

Narodni heroj Ljiljan Vidić drugi je dugometražni film Ivana-Gorana Viteza. Osim njega i Šume summarum iz 2010. godine, redatelj se pretežno bavio TV serijama, od kojih mu je najpoznatija i najuspješnija Bitange i princeze.
U Narodnom heroju, kao i u njegovim ostalim projektima, Vitez na duhovit i nadasve sarkastičan način oslikava današnje društvo. Tako pratimo radnju smještenu u vrijeme Drugog svjetskog rata gdje četa partizana ima zadatak ubiti Hitlera i tako okončati rat. Protagonist priče je mladi pjesnik Ljiljan Vidić (Christian Coltrane) koji je u nemogućnosti stopiti se s okolinom u kojoj živi. Odrasta s majkom u selu Rupi Donjoj gdje mu pjesničke inspiracije i želja za intelektualnim razgovorima otežavaju svakodnevne seoske poslove. Živi na temelju svojih ideala o bratstvu i jedinstvu i priželjkuje da se jednoga dana uključi u partizane.
Ključ iščitavanja Narodnog heroja očitava se u parodiranju povijesne mitologije i kulta ličnosti. U filmu gledamo i ostarjelog Tita koji živi u pećini s pudlicom, a njegovi ideali, koji su nekada privlačili mase, pretvaraju se u smjernice koje se nalaze u self-help priručnicima. Tu je i Ante Pavelić, koji javne govore drži u interijerima ukrašenim svastikama i trudi se vrlo razgovijetno izgovarati jekavski refleks jata u apsolutno svakoj izgovorenoj riječi.
Partizani, ustaše i četnici, iako se u filmu pojavljuju kolektivno, predstavljaju jedan identitet  – jedan lik koji je već odavno izgubio kontakt s povijesnim idealima i svoje „poslove" odrađuje jer tako mora. Ljiljan Vidić, umjetnik među tim karikaturalnim svijetom, prikazan je kao lik koji je „pao s Marsa". On i dalje ne shvaća kako su iluzije o socijalizmu davno izgubljene, no upravo ga izgubljenost na kraju pretvara u narodnoga heroja. Slično kao i kod Forresta Gumpa, prikazan je ili kao mentalno zaostao lik ili pak kao jedini „normalan" među ostalim apsurdnim likovima. No, za razliku od Forresta, radnja nije ispričana iz njegove perspektive pa gledatelj tako uočava redateljevu namjeru: surovo, bezobzirno, opako ismijati svaki način prikazivanja hrvatske povijesti.




Čini se kako je Vitez ovim filmom priželjkivao konačno staviti „točku na i", ne samo u daljnjem snimanju ratnih filmova, već i u filmovima koji se u bilo kojem segmentu bave ratnom problematikom.

Share this article:

Egotripovi i poznanstva Anđelo Jurkas: F**k Off I...

T Logo 3c p DE

logo filmofeel 2017


app store ikona google play ikona

Newsletter subscription

 
image

Venues

14 Festival venues

More
predsjednica

Min kulture logo

GRAD PULA LOGO

zupanijodjelzakulturu

pulaplus